London u dvoje! <3

London je jedna od najposjećenijih turističkih destinacija, u svijetu se nalazi na 4. a u Europi na 1. mjestu. U rubrici putovanje donosimo vam London iz perspektive mladog Matea Jurčića koji je London posjetio početkom listopada sa svojom boljom polovicom Jelenom. 

Mateo je inače, asistent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, student doktorskog studija informacijskih i komunikacijskih znanosti u Zagrebu i u slobodno vrijeme fotograf – freelancer. Fotografijom se bavi već pet godina a kao omiljene fotografije navodi one s vjenčanja, jer je svaki ovjekovječeni trenutak pun emocija. Osim zaručnice i svog fotoaparata, voli i putovanja, isprobavanje različite hrane te upoznavanje novih kultura.

Uvjereni smo da ćete nakon Mateovog viđenja Londona poželjeti otputovati upravo tamo!

Slika 54

Bio sam već jedanput u Londonu, zato ne mogu reći da u potpunosti razumijem Jeleninu čudnu opčinjenost tim kraljevskim gradom. Ali način na koji ga zamišlja i njen pogled dok o njemu priča su bili dovoljan razlog da ove godine proslavimo njen rođendan upravo u njenom voljenom Londonu. Krenuli smo iz Zadra i stigli oko 20:00 u Travelodge Hotel u Walthamstow, London.

Slika 1 (1)

Iako nas je groznica lagano tresla, nismo mogli dopustiti da prvu večer u Londonu provedemo u hotelu. Tako smo se zaputili na Piccadilly Circus. Sam izlazak iz podzemne i pogled prema tim ogromnim blještećim reklamama i LED svjetlima koji naviru sa svih strana, masa ljudi koja užurbano hoda, pjeva, zabavlja se, prepire i cjenka na ovom čvorištu toliko vas zapanjuje i plaši, a ujedno i čini ponosnim što ste upravo vi večeras na tom svjetskom sjecištu kultura. Poletni i ispunjeni entuzijazmom ušli smo u obližnji kineski restoran iz kojeg su nas preusmjerili zbog velikog broja gostiju u njihov drugi lokal u kojem nije bilo gostiju. S razlogom. Volimo kinesku hranu, zato ćemo taj pokušaj večere te noći nastojati zaboraviti. Dovoljno je samo reći da je najbolji dio večere bio fortune cookie (kolačić sreće).

3A

Iako je sljedeći dan bio Jelenin rođendan, za taj dan smo imali planiranu free tour po Westminsteru (što smo prethodno rezervirali na http://www.freetoursbyfoot.com/london-tours/). Uz pratnju prezabavne Amerikanke Maggie vidjeli smo smjenu konjice, Buckingham Palace, St. James Palace, Trafalgar Squarea, 10 Downing Street, St. James Park, Westminster Abbey  i konačno do Westminsterske palače i Elizabetinog tornja.

Kroz edukativnu šetnju od dva i pol sata saznali smo da kraljica taj dan nije bila doma, da premijer Velike Britanije, James Cameron, ne stanuje u 10 Downing Street već samo pozira ispred, a spava u 11 Downing Street, da žena, majka, kraljica Elizabeta II je od moga prošlog puta preimenovala Clock Tower gdje se nalazi Big Ben po sebi pa se sada službeno zove Elizabetin toranj i još mnoge informacije koje volite i želite čuti kada posjećujete jedan grad.

Slika 9

 

Slika 11

Nakon završene šetnje naš plan je bio pregledati London s megapopularnog London Eyea. Znate kako nakon svakog izleta postoje dijelovi koje biste, da možete ponoviti situaciju, izbacili u potpunosti? E pa to je nama London Eye! Čekanje sat vremena samo za kupovinu karte, još dodatnih sat da dođete na red i ta vožnja od 20 minuta u privatnoj kapsuli po kišnom Londonu doista nije vrijedna ni vremena ni tih novaca.

Slika 13_

Pošto je već pola dana prošlo, a mi nismo ništa konkretno jeli, nemogućnost kretanja u bilo kojem smjeru ako uskoro nešto ne pojedemo natjerala nas je da uđemo u krcati fast food i naručimo „fish and chips“ i neke kobasice jer smo u Londonu. Pravilo br. 1. Nikada nemojte jesti fish and chips u fast foodu! Ubrzo nismo bili sigurni koji je veći nagon – nagon za gladi ili za povraćanjem.

Preko puta 10 Downing Streeta je prekrasan park koji se zove St. James Park. Park je prepun pelikana, pataka i vjeverica koji slobodno šeću zaštićenim dijelom toga parka. Čarolija usred užurbanog grada ima primjese Carrollove zemlje čuda dosegla je svoj lilmit apsurda kada smo sreli ekipu glumaca koji su slavili 40-tu godišnjicu filma Monty Python and the Holy Grail obučeni kao kralj Arthur i njegova ekipa u potrazi za svetim gralom.

Polugladni odlučili smo otići u National Gallery gdje smo pregledali prekrasne kolekcije slika od Moneta, Titiana, Van Gogha i Rembrandta.

Iako željni kulturnog uzdizanja potreba za ispunjenjem primarnih bioloških nas je uputila u obližnji pub, gdje smo počeli slaviti rođendan.

Plan je bio otići u Soho, pogledati gdje gdin Ben Sherman drži svoja muževna odjela i usput vidjeti gdje bi mogli uz neku konkretnu, jestivu hranu provesti Jelenin po ne znam koji put „25. rođendan“. I poprilično smo se dobro držali plana dok nismo ugledali kompleks restorana, pa smo odlučili ne ekperimentirati i držati se hrane koje je najsličnija našem mentalitetu i završili u restoranu grčke hrane – The life goddess. I doista je bilo božanstveno. Janjetina u umaku od limete poslužena u limunskoj travi i ružmarinu sa šipkom i svinjetina marinirana u crnom vinu i poslužena sa šljivama vratila nam je nadu u okuse Londona.

Slika 27

Sljedeće jutro smo rezervirali East London Food tour gdje obilazite šest lokacija po istočnom Londonu s turističkim vodičem, a plaćate na kraju vodiču koliko mislite da je zaslužio/la.

Naš vodič za taj dan je bila Kanađanka Jessica, koja nam je kroz taj istočni dio Londona pokazala kako su se kulture slijevale u ovaj grad i što su sve ostavile za sobom. Jessica se našalila da ovaj naseljeni dio Londona doživio je četiri velika migracijska vala: francuski Hugenoti 1680tih, Aškenazi iz istočne Europe 1850tih, izbjeglice iz Bangladeša 1970tih i hipsteri 2000te. Prva je lokacija bila Square pie u Old Spitafields Marketu, jer se smatra najstarijom hranom starih Engleza.

Tu smo probali kanape pite od raznih okusa: piletina s gljivama, sir i luk sa špinatom, slatki krumpir i kozji sir. I iako su sve bile preukusne, Jessica nam nije dopustila kupiti više od jedne svake vrste, jer bi nas mogla zasititi. Nakon toga smo otišli u Banglatown ili Curry Mile gdje smo probali najsavršenije samose. Tu smo nakupovali i proljetnih rolica i drugih specijaliteta, ali zbog okusa tih samosa vraćali smo se i dva dana poslije. To je prženo tijesto s nadjevom u kojem je piletina začinjena curryjem u obliku trokuta. Nakon toga je slijedilo poznato jelo fish and chips.

Slika 34

Iako je generalno mišljenje da je to tradionalna hrana i svi uživaju u njoj, ona je zapravo posljedica politike racioniranja hrane tijekom 2. svjetskog rata. Na početku Drugog svjetskog rata Velika Britanija je uvozila 70% svoje hrane, pa je ideja Njemačke bila zapriječiti taj uvoz i tako izmrcvariti narod i natjerati Veliku Britaniju da se preda. Zato je Vlada Velike Britanije uvela politku racioniranja hrane, tj. dobivanje sljedova hrane na točkice i bonove. Jedino što nije spadalo u politiku racioniranja je bio debelo prženi krumpir i riba jer je toga bilo u izobilju (a generalno se smatrala hranom siromašnih). Kada su Amerikanci došli i vidjeli koliko Britanci jedu „fish and chips“ (više iz nužde nego iz ljubavi), proglasili su to tradicionalnom engleskom hranom.

Kada smo stigli na sljedeću lokaciju – Poppie´s, nitko iz grupe nije bio pretjerano oduševljen idejom „fish and chips“, ubrzo smo saznali da je to vjerojatno jer smo već prije probali fish and chips, ali na pogrešnim lokacijama. Jessica nam je navela glavna pravila: 1. Nikada jesti fish and chips u pubu, 2. Nikada jesti fish and chips u fast food lokalima. Zatim smo probali najbolji fish and chips ne samo u Londonu, nego u cijeloj Velikoj Britaniji! Porcije u Poppie´s su jako obilne (čak i kada uzmete dječiju porciju i podijelite je s partnerom), a fish and chips se tradionalno jede s jabučnim octom, biberom i soli. Ovo je definitivno popravilo dojam „tradicionalne“ hrane ovoga područja. Ubrzo se dogodilo ono što su nas svi upozoravali da će se dogoditi ako nastavimo probavati sve što Jessica predloži na svakoj lokaciji –zasitili smo se.

Sljedeća stanica je Beigel Bake – pekarnica koja radi cijeli dan i noć. A ujedno je i institucija svakome tko poslije kasnog noćnog izlaska želi nešto pojesti. Tu smo naručili (isto po Jessicinoj preporuci) Hot Salt Beef Beigel sa senfom. Ova tradicionalna židovska hrana je nešto najsavršenije što smo ikada probali, a svaki griz koji se topio u ustima davao nam je do znanja da mi više ne možemo jesti. Najbolja stvar kod ovoga sandwicha je činjenica da je odličan i hladan, pa smo ga ostavili za poslije.

Uskoro su uslijedile lokacije sa slatkom hranom. Prva je bila Dark Sugars chocolates, koja uz glasne zvukove Bob Marleya i odlično raspoloženje prodavača vas natjera da pokupujete pola radnje.

Čokoladni tartufi s narančom i votkom, đumbirom i medom, limetom i čilijem ostavljaju bez teksta svakoga tko i nije čokoholičar. Upozorenje: ručno rađene čokolade nisu jeftine, pa je ujedno i najteža odluka što točno kupiti! Osim ako ne težite biti čokoladno sretni i švorc.

Posljednja lokacija ove turističke ture je bila Dum Dum Doughnuts. Iako sam naziv kaže da se radi o krafnama, one su kombinacija francuskih croissanta i američkih donuta i ne ostavljaju nikada ravnodušnim. Svaki doughnut je tražio svoju pažnju i vrijeme ali naš pun želudac dopustio nam je samo probavanje Zebre (pečeni croissant doughnut s dvije vrste čokolade i čokoladnim ganache kremom)  i Yum Yum Dum Dum (croissant doughnut s dulce-de-leche-karamel kremom).

Slika 45

Nakon šest lokacija, sretni i tri kilograma teži, rastali smo se s Jessicom koja nam je priznala da nije doživjela da jedan par može toliko probati i jesti sve što ona preporuči. Nismo baš sigurni da je to bio kompliment, ali mi smo ovu turističku turu završili obrazovaniji u svakom osjetilnom smislu.

Putovanja su uvijek vezana za vlastite interese i ljepota velikih gradova je upravo mogućnost izbora. Također postoje stvari o kojima svi pričaju da morate obići pa planirate svoje putovanje trudeći se ukomponirati vlastite interese s „must-see places“. Nakon druženja s Jessicom plan je bio obići Madame Tussaud, ali samo postojanje prekrasne knjižare Daunt Books odgodila je naše planove za tri sata.

Slika 48

Voštane lutke u Madame Tussaud su doista zanimljive i ako uzmete u obzir da ćete to obići jedanput u životu, onda se isplati pod vaučerom dvije karte za cijenu jedne i to obići. Uz kolekciju poznatih ličnosti svijeta i crtanih likova, imate priliku pogledati povijesni pregled Londona i 4D film o Marvelovim likovima.

Također, postoje stvari koje ne biste nikada da se vas pita išli pogledati, npr. mjuzikl u Londonu. Ali pošto moja bolja polovica doista voli takve stvari, prije samog polaska u London kupili smo online karte za mjuzikl Wicked u Apollo Victoria Theatre. Sve online karte koje smo rezervirali i kupili prethodno su bile pametne odluke osim ove. Vjerujemo da se karte za mjuzikl mogu kupiti i na licu mjesta i po povoljnijim cijenama nego što smo mi platili. Ali kada je to počelo, tri sata koja su proletjela u specijalnim efektima, koreografiji i odličnoj glumi i vokalima ekipe iz Čarobnnjaka iz Oza su vrijedila svaku funtu.

Moramo naglasiti da nismo najbolje odredili godišnja doba u Londonu i nismo baš naprikladnije bili obučeni za već prohladne večeri, ali brza kretnja i podzemnica su umanjili tu nelagodu.

Četvrti dan našeg boravka trebali smo ići na turističku turu City of London, ali zatvorene stanice i naša usporena šetnja, rezultirali su preskakanjem te ture i samostalnim obilaskom Tower of London, Tower Bridgea, St. Paul´s Cathedral, London Bridgea i Millenium Bridgea. Na svu sreću, pored marine St. Katherine docks, blizu Tower Bridgea, smo ugledali Friday Good Food Market, gdje svaka nacija koja želi prezentirati svoju tradicionalnu hranu ima svoj štand. Zbog velikoga izbora, našli smo se u nedoumici što uzeti, pa smo samo uspjeli probati argentinske „empanadas“ i na kraju završili na jako pikantnoj etiopskoj hrani kojoj nismo upamtili ime, ali uživali smo u svakome zalogaju. Keksići puni badema, oraha i čokolade bili su nezaobilazna kupovina zbog prekrasnog izgleda. Izgled ovaj put nije zavarao!

Slika 49

Penjanje na Tower Bridge toplo preporučujemo svakome. Prvo zbog pogleda, drugo zbog korisnih informacija koje Vam ispričaju pri obilasku, a zatim i zbog osjećaja ponosa kada među izložbom najljepših mostova svijeta prvi ugledate Stari Most u Mostaru.

Tower Bridge ima  staklenu stjenku po sredini, pa možete gledati kako autobusi prolazi ispod Vas što nije preporučljivo ljudima koji se boje visine.

Slika 53

Cijeli dio oko Tower Bridgea je fascinantan tako da izgubite dosta vremena slikajući i gledajući te građevine.

Ono što nije preporučljivo jednom fotografu u Londonu jest da večer prije ne stavite baterije na punjenje pa na pola puta ostanete bez uporabljivog fotoaparata. Obilazak Borough Marketa, posjet Shakespeare’s Globe, šetnja Millenium Bridgeom su ostale uspomene u našem pamćenju i možda mobitelom, ali ne i mojim fotoaparatom. Nakon St. Paul´s Cathedal, sjeli smo na double deck i odvezli se do British museuma. Sam ulazak u British museum je toliko impozantan i tada više nego ikad nisam si mogao oprostiti što nisam napunio baterije večer prije. Zato smo se morali vratili sljedeći dan.

Ostatak večeri smo proveli u kratkom shoppingu po nezaobilaznom ulicom – Oxford street. Doista se može pronaći svašta za svačiji džep, a ako ćete ipak pretjerati pa obaviti kupovinu odjela za vjenčanje, možete uvijek tražiti povrat poreza koji doista dođe (tri mjeseca poslije).

Pošto smo već poznavali taj dio Londona, odlučili smo prošetati do četvrti Soho i pojesti nešto u onom krasnom kompleksu od neki dan. Međutim, sve je bilo toliko puno da jedino nam je ostao Stax, gdje prave odlične organske hamburgere. Ujedno su to i, poslije onih australskih (hvala ujki Stanku koji mi je omogućio da ih probam), najskuplji hamburgeri koji smo ikada platili. Na izmaku snaga, jedva smo došli u hotel i počeli lagano pakovati kofere.

Slika 62

Ujutro smo odlučili ostaviti kofere na stanici prije samog odlaska na Stansted, ali zbog novih zatvorenih stanica, cijela se priča zakomplicirala i otegla. Konačno smo stigli pregledati sve grafite u istočnom Londonu, poslikati British Museum i stići na vrijeme na avion.

Slika 65

U Zadar smo stigli u 22:00h gdje nas je čekala vesela ekipa koja je došla po nas.

Svakim novim putovanjem nastojite obići i vidjeti sve što to mjesto pruža. Ovo je bio moj drugi put u Londonu, a vjerujem da još ništa nisam vidio. London u cijeloj svojoj punini vas nikada ne pušta i svaki ponovni odlazak iz Londona nije „zbogom“, nego uvijek „doviđenja, do sljedećeg puta“.  A sudeći prema Jeleninim ispunjenim očekivanjima, ponovni susret nećemo čekati dugo.

Slika 77

(Foto: www.mateojurcic.com)

PODIJELI ČLANAK
Facebook
Facebook
Follow by Email
INSTAGRAM
Google+
http://www.bibermint.com/london-u-dvoje/
RSS

M. Z.M.