Ispred Ogledala: Ema, esesa, Pipi Duga Čarapa

Ne možeš izlaziti kad se udaš. Moraš prati prozore jednom tjedno. Koncerti su za djecu i mlade, a ti si već skoro baba i ne možeš na koncert. Ne možeš živjeti od pisanja. Ne možeš voljeti na daljinu. Ne možeš odgajati dijete sama. Ne možeš biti vegeterijanac. Ne možeš pojest kilo smokava odjednom.

Kao djeca uvijek smo imale odgovor na sve. Taj je odgovor bio – A ‘ko kaže?

Danas sam se sjetila još nečega što smo radili kao djeca. Uglavnom djevojčice, doduše. Igrale smo gume. Nije bilo dvorišta u vrućim ljetnim predvečerjima u kojima nije bilo preskakanja bijelog laštika. Bake bi ih kupovale da od njih prave štrik na koji će vješati odjeću ili kad zatreba promijeniti gumu u dedinom šorcu ili trenerci, pa bi nam rezale i vezale u krug našu glavnu igračku. Dva-tri metra bijele gume koju smo kačile oko gležnjeva ili stolica, ovisno o tome je li nas bilo dovoljno, bila su nam glavna zanimacija. Sjećam se vrelih ljetnih dana kad se vani nije moglo disati. Kroz prozor bi se mogao vidjeti asfalt kako isparava. Sestra i ja bismo tada uzele gumu i preskakale je u hodniku dok sunce malo ne popusti vrućinom. A kad bi popustilo, izlazile bismo i skupljale ostale djevojčice po komšiluku pa se igrale se do spavanja, do kad se mamin glas ne bi začuo s balkona. Jedna od brojalica na toj popularnoj gumi bila je ona „Ema, Esesa…“ i to je bio zapravo najjednostavniji oblik igre. Nitko nije znao odakle nam ta pjesma. Ni mi nismo znale. Ema, Esesa, Pipi Duga Čarapa. Niđe veze. Izgovarale smo to i nismo imale pojma šta znači. Nikad se nisam ni upitala šta znači, a danas sam saznala. Čitala sam Jergovićevu Historijsku čitanku i naučila nešto što mi je doslovno cijeli život pred nosom, ali nikako toga nisam bila svjesna. Ema esesa, brojalica na gumi koju sigurno svaka djevojčica s ovih prostora zna (ili barem one koje su odrastale prije dvijetisućitih) zapravo je, kaže čika Jergović, slovkanje riječi Mississippi. Em a(j) es, es, a(j), es, es, a(j), pi, pi, a(j.) Kod nas, na mostarskoj Đikovini, ovaj pi-pi aj pretvorio se u Pipi Duga Čarapa.

Dvadeset je godina prošlo i ja to nisam skužila. Nikad o tome nisam razmišljala. U najboljem slučaju ta je Ema iz brojalice za mene bila prijateljica od Pipi Duge Čarape koja se nije spominjala. Dvadeset godina to mi zvoni u glavi i svaki put kad prepričavamo scene iz djetinjstva, dotaknemo se i te pjesmice, ali ja nikad nisam pomislila da to zapravo ima neko značenje, a sam Mississippi nije mi bio ni na kraju pameti. A da nam je netko tada došao i rekao „Ne možete to tako pjevati, to se slovka riječ Mississippi,“ sigurna sam da bismo mu mi, sve do jedne, rekle – A ‘ko kaže?!

Jer zbilja nije bilo bitno. Tu smo gumu igrale i preskakale godinama, uz nju smo se valjale od smijeha, svađale, mirile, lomile, grlile. Možda je nismo igrale onako kako nalažu pravila, ali koga briga? Bilo nam je dobro. Bile smo sretne. Ema Esesa bila je naša igra, najtočnija i najpravilnija na svijetu. Da nam je bilo tko rekao da nije, pustile bi mu onu gumu s druge strane prostorije da ga opali po golim nogama.

Isto je kad odrasteš. Nije bitno igraš li po pravilima, je li tvoja ružičasta kosa, putovanje na drugi kraj svijeta, pirsing, tetovaža, trčanje maratona, uživanje u hrani, kupovanje u second hand buticima ili trošenje na markiranu odjeću u nečijim parametrima normalnog. Ako si sretna dok skačeš preko gume svog života, nije važno kako brojalicu izgovaraš. I ako izađeš s prijateljicama iako si udana, ako ne pereš prozore više od dva puta godišnje, ako s unucima ideš na koncerte, pišeš i nemaš ni feninga od toga, ako voliš svim srcem svake minute svakog dana, a viđaš ga za blagdane i jedan tjedan preko ljeta, ako si odlučila da ćeš radije biti samohrana majka, nego isfrustrirana cimerica njegovog oca, ako ne želiš djecu, ako ih želiš jedanaest, i ako te to usrećuje, svakome tko te opomene da se život tako ne igra, ti reci – A ‘ko kaže? – i pusti gumu s druge strane hodnika da ga opali po nogama.

Tvoj se život igra samo onako kako se tebi igra. Sreća nam je svima nešto različito. Nekome Mississippi, a nekome Ema Esesa, Pipi Duga Čarapa.

(Ogledalo duše)

 

PODIJELI ČLANAK
Facebook
Facebook
Follow by Email
INSTAGRAM
Google+
http://www.bibermint.com/ispred-ogledala-ema-esesa-pipi-duga-carapa/
RSS

Jelena Božić