News Tab

Category : Kolumna

Ispred Ogledala: Živiš život kao da ti nešto smrdi

Read More

„Ponovo. Izbriši tu sliku, vide mi se desni. Čekaj, namjestit ću onaj svoj osmijeh koji dobro izgleda na fotografijama.“

Koluta očima.

„Šta je?“

„Pa kako ne kontaš,“ kaže, „da se vidi da ti je to fejk osmijeh. Onaj s desnima je barem iskren.“

Pogledam i ja fotografiju. Konta se stvarno. On to zove „bagavi osmijeh“. Jedan mi je prijatelj jednom rekao da izgledam kao da mi nešto smrdi kad namjestim taj osmijeh. A meni je okej jer mi se na njemu ne vide desni. Bolje da izgledam kao da se slikam u kanalizaciji nego da mi se vide desni, božesačuvaj, užas.

Ispred Ogledala: O stranim aviokompanijama i domaćim bukvama

Read More

Jučer sam hodajući do posla razmišljala o tome i čini se da svemir možda ipak čita Bibermint i Ogledalo. Prvo sam javno prozvala ljeto kako me je vrlo nepristojno napustilo, i evo sad dolazi i oprašta se polako i smireno već nekoliko dana. Nakon toga sam pisala o Švabiji pa odjednom dođe i avionska linija za Köln. Svemiru, ako ovo doista čitaš, samo da ti kažem da sam tamo nekad jednom davno pisala i o masovnim pohodima na rasprodaje u kojima se događa opći rodeo i isflekanim majicama po buticima, pa eto ako bi i to nekako mogao srediti bio bi baš kul.

Ispred Ogledala: Pravo joj je ime bilo Azra i umrla je u četrdesetoj

Read More

Ovaj je tjedan započeo sjajno. Izvan grada, u sunčanoj Budimpešti, s hrpom prijatelja i u lijepom poslovnom okružju. Budimpešta je zanimljiv grad, ali ne mogu reći da sam u nekoj bliskoj ljubavnoj vezi s njom. Nekako je prevelika. I kad god se nađem u njoj imam osjećaj da je kao neki predivni čokoladni kolač kojeg od siline okusa zapravo nikako ne mogu osjetiti. Zbog toga ne mogu odlučiti želim li taj kolač jesti zauvijek ili više nikad. E tako je s Budimpeštom. Ne znam želim li otići po još jedan zalogaj ili mogu živjeti bez nje do kraja svog života.

Ispred Ogledala: Ode nam i ti u Njemačku?

Read More

Od malih nogu znam da volim strane jezike. S pet sam godina pitala šta znače riječi koje sam slušala na crtićima na Cartoon Networku i počela sam učiti engleski na tečaju. Španjolski sam naučila preko sapunica. Kad kažem naučila, mislim da mogu glumiti u svim tim sapunjakama jer mi je vokabular ostao ograničen na opsegu vokabulara Televisa Presenta. U četvrtom sam razredu upisala njemački i učila sam ga do kraja srednje škole.

Ispred Ogledala: Ostavljena

Read More

Bilo nam je predivno. Nismo se odvajali jedno od drugog. Od jutra do mraka smijali smo se zajedno, pokušavali pronaći načine da ubijemo dane, a još češće da ih produžimo. Govorili jedno drugome kako smo ovo jedva čekali, skoro pa cijeli život, da smo si jednostavno suđeni i da ne znamo funkcionirati kad nismo zajedno. I da je svima oko nas bolje kad smo zajedno, eto toliko da zračimo.

A onda se sve prekinulo, odjednom, preko noći. Ostala sam sama i zbunjena. Ljubav je pukla i nestala bez pozdrava.

Da, eto, ljeto me ostavilo i prekinulo sa mnom veoma naprasno i sad sam jako tužna zbog toga. Ali nije samo to, čula sam da me i cijelo vrijeme varalo, da je imalo pun Internet ljubavnica u kratkim haljinicama. Sa svakom se voljelo kao i sa mnom i sad svaka pati kao i ja. Sve se dogodilo previše brzo. Jednu smo večer nas dvoje, kao i obično, pijuckali uz otvoren prozor za šankom, hihotali se glupostima, bosih nogu na pločicama, a onda ga ujutro više nigdje nisam mogla pronaći. Vidjela sam samo kišurinu, jakne, čarape, čizme i džempere. Svoje.

Znala sam da ima tu naviku da samo nestane, ali čini mi se da nikad nije otišlo ovako naglo. I svi su nekako zbunjeni. Okej ajde što smo ja i sve njegove ljubavnice zbunjene, ali i ljetni hitovi su mislili da imaju još barem mjesec dana da se dokažu. Sad „Despacito“ i svaka ova nova pjesma od Shakire zvuče kao da su stare godinama. I baletanke su mi se zbunile. Uglancale su se i spremile za svoje dane, a onda sam ih tako depresivna od prekida samo zaobišla i posegnula za čizmama. Nije okej, ljeto, stvarno nije okej. Čak je i R., kad smo se ušuškali pod dekom na kauču i bili tužni zajedno, rekao da si otišlo prenaglo i da to rade samo majmuni. Eto. I on je to teško podnio, a muškarac je. Znači da nije do mene.

Ljeto je jedini tip zbog kojeg se ponašam kao očajna klinka nakon prekida.

Toliko sam odbijala da je gotovo, da sam ustrajala u spavanju s otvorenim prozorom i tankom plahtom na sebi, kao da će ga to vratiti. Nisam mu htjela povjerovati da me nije ni pozdravilo pred odlazak, pa sam odlučila još samo jednom osušiti kosu na zraku umjesto fenom ne bi li ga to namamilo. Potpuno ne mareći za svoje dostojanstvo zvala sam ga gledajući fotografije, čitajući stare tekstove, listajući razglednice i zajedničke uspomene. Našla sam se kako otvaram knjigu koju smo zajedno čitali na plaži i udišem miris njega, soli i kreme za sunčanje koji je ostao na stranicama.

Jutro poslije probudila sam se s knjigom na faci sa začepljenim sinusima i upaljenog grla. Mokra kosa uspjela je kao mamac. Ali za migrenu.

Zašto ne postoji postoji barem jedna romantična komedija u kojoj glavni lik nije frajer, nego ljeto, pa da svake godine kad me ovako nabije nogom i ode mogu to pogledati i naučiti samu sebe kako se nositi s prekidom? Treba nam neka komedija u kojoj će nam prekrasna plavuša od metar i šezdeset osam i s pedeset pet kila reći kako ljeto nije vrijedno naših smrznutih nožica, kako postoje još četiri godišnja doba u kalendaru, kako su kožne jakne zapravo samo odrasli kupaći kostimi i kaputi zapravo samo emocionalno zrele haljine. Neka komedija u kojoj će nam ta mačka objasniti kako ne smijemo provesti život čekajući ga, nego iskorisiti svaku snježnu pahulju i kišnu kap kako bismo u životu uživale i nadogradile sebe kroz karijeru i osobne ciljeve. Zaboraviti na vjetar u kosi i otkriti čari vunene kape i rukavica, prihvatiti čarape od pedeset dena i futrovane čizme.

Pa da mi, sve žene na kaučima s kojima je ljeto bezobrazno prekinulo, u debelim pidžamama više nalik na plišane medvjede nego na mačke, kažemo da nam više nikad to neće napraviti i još jednom usavršimo kratko i slatko laganje sebi do svibnja kad ono dođe, a mi mu kao pomahnitale sve trčimo u zagrljaj.

To bi baš bilo dobro, da postoje takvi filmovi, i da samo i jedino zbog ljeta plačemo nad knjigama, pjesmama i uspomenama. Ljeto je jedini tip zbog kojeg se ponašam kao očajna klinka nakon prekida. I hvala Bogu da je tako. Trebalo bi da takvi ljudski prekidi ne postoje, nego da ljudi koji tako ostavljaju budu mitovi u koje ne vjerujemo. Jer ako se čak ni zbog ljeta, tog mirisnog, predivnog, preplanulog, opuštenog i razuzdanog ljubavnika ne isplati plakati u krevetu danima, ne isplati se ni zbog morona i moronki od krvi i mesa koji kao najveći idioti odlaze bez pozdrava. Da se barem takve veze mogu zaobilaziti kao proljetne baletanke u ormaru. Jer mačka iz romantične komedije, da postoji, sigurno bi rekla – u oba se slučaja bespotrebno smrzneš.

.

Ogledalo duše

 

 

Ispred Ogledala: Je li karma kuja ili smo mi idioti?

Read More

Neki dan sestra mi se vratila iz Italije s putovanja dan ranije. Dobila je virozu, ni sama ne zna od čega, jer nitko od njezinih ostalih suputnika nije dobio virozu, a ona je završila na hitnoj u nekom mini gradiću u Toscani, s injekcijom u guzici, želucem kojeg je cijelog ispovraćala i podočnjacima do poda. Kad se vratila rekla je – šuti, dobro sam prošla, a meni nikako nije bilo jasno zašto jer ne mogu zamisliti kako je takva putovala do Mostara uopće.

Ispred Ogledala: Sretna Nova godina!

Read More

Sinoć sam odlučila pogledati jedan od onih kultnih filmova koji nikako da dođu na red. Zabavila sam se sama sa sobom toliko da mi nije bilo žao što sam legla kasnije nego inače. Ne samo da mi nije bilo žao, nego sam ostala još i sat duže kako bih pročitala nekoliko poglavlja odlične knjige. Napokon sam namjestila lampu pored kreveta i ta čvrsta odluka da više čitam upalila se s njom.

Ispred Ogledala: Glazba izvan Instagrama

Read More

Nitko od nas nije primijetio da je N. ugasila Instagram. Dok nam ona to nije rekla u našoj zajedničkoj grupi na WhatsAppu, sasvim slučajno.

Kako?

Zašto?

Je li se nešto dogodilo?